Page 146 - Droge in nekemične zasvojenosti v Obalno-kraški regiji in Primorsko-goranski županiji / Droge i nekemijske ovisnosti u Obalno-kraškoj i Primorsko-goranskoj županiji. Zbornik povzetkov. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 146
DROGE I NEKEMIJSKE OVISNOSTI Zabranjene tvari u sportu u Sloveniji
U OBALNO-KRAŠKOJ REGIJI te u Obalno-kraškoj regiji
I PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI
Milan Krek
Doping u sportu označava uporabu tvari i postupaka koje su zabranile
međunarodne i nacionalne sportske institucije. Uporaba određenih tvari
i postupaka štetna je za čovjekov organizam i zato sve sportske organiza-
cije pokušavaju zaštititi sportaše od njihovih štetnih nuspojava. Radi se
prije svega o tvarima koje sportašima daju određenu prednost nad ostali-
ma, tako da sportašu povećaju sposobnost za postizanje boljih rezultata.
Na taj se način krši sportska etika te također šteti zdravlju. S uzimanjem
dopinga je ozbiljno povezano i poticanje na uzimanje, davanje i propisiva-
nje tih sastojaka te omogućavanje uživanja i preprodaje istih (Osredkar,
2003). Većina zabranjenih tvari u sportu uzrokuje ozbiljne nuspojave, po-
sebno kada se koristi više takvih tvari istovremeno, u visokim dozama i
dugo vremena. Dugoročne posljedice teško je predvidjeti, ali su vjerojat-
no još teže kod genetskog dopinga u kojem se utječe na genetski materi-
jal, s ciljem da sportaš dobije bolje natjecateljske sposobnosti. Naše da-
našnje znanje o šteti koju uzrokuje doping vjerojatno je samo vrh ledene
gore te ćemo većinu posljedica vjerojatno otkriti tek u budućnosti. Spor-
taši koriste veće količine zabranjenih tvari nego je otkriveno u istraživa-
njima, zato su posljedice koje evidentiramo u istraživanjima puno manje
nego su zapravo kod sportaša (Birzniece, 2015). Odnos prema dopingu
među obiteljskim liječnicima je negativan, a njegovo poznavanje vrlo sla-
bo i većina želi na tom području djelovati preventivno (Backhouse i Mc-
Kenna, 2011). Istraživanje na francuskim liječnicima opće prakse poka-
zalo je da ih 87 % misli da je doping štetan i 80 % da je doping vrsta ovi-
snosti; 37 % dobilo je u posljednjih godinu dana upit o dopingu od svo-
jih pacijenata; samo 34 % bilo je upoznato s novijim zakonom o dopingu.
Većina (82,5 %) ih je u upitniku izrazila mišljenje da su postojeće metode
preveniranja dopinga neučinkovite. Većina (55 %) je izrazila mišljenje da
su upravo mladi najveća meta dopinga. 2 % liječnika izrazilo je mišljenje
144
U OBALNO-KRAŠKOJ REGIJI te u Obalno-kraškoj regiji
I PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI
Milan Krek
Doping u sportu označava uporabu tvari i postupaka koje su zabranile
međunarodne i nacionalne sportske institucije. Uporaba određenih tvari
i postupaka štetna je za čovjekov organizam i zato sve sportske organiza-
cije pokušavaju zaštititi sportaše od njihovih štetnih nuspojava. Radi se
prije svega o tvarima koje sportašima daju određenu prednost nad ostali-
ma, tako da sportašu povećaju sposobnost za postizanje boljih rezultata.
Na taj se način krši sportska etika te također šteti zdravlju. S uzimanjem
dopinga je ozbiljno povezano i poticanje na uzimanje, davanje i propisiva-
nje tih sastojaka te omogućavanje uživanja i preprodaje istih (Osredkar,
2003). Većina zabranjenih tvari u sportu uzrokuje ozbiljne nuspojave, po-
sebno kada se koristi više takvih tvari istovremeno, u visokim dozama i
dugo vremena. Dugoročne posljedice teško je predvidjeti, ali su vjerojat-
no još teže kod genetskog dopinga u kojem se utječe na genetski materi-
jal, s ciljem da sportaš dobije bolje natjecateljske sposobnosti. Naše da-
našnje znanje o šteti koju uzrokuje doping vjerojatno je samo vrh ledene
gore te ćemo većinu posljedica vjerojatno otkriti tek u budućnosti. Spor-
taši koriste veće količine zabranjenih tvari nego je otkriveno u istraživa-
njima, zato su posljedice koje evidentiramo u istraživanjima puno manje
nego su zapravo kod sportaša (Birzniece, 2015). Odnos prema dopingu
među obiteljskim liječnicima je negativan, a njegovo poznavanje vrlo sla-
bo i većina želi na tom području djelovati preventivno (Backhouse i Mc-
Kenna, 2011). Istraživanje na francuskim liječnicima opće prakse poka-
zalo je da ih 87 % misli da je doping štetan i 80 % da je doping vrsta ovi-
snosti; 37 % dobilo je u posljednjih godinu dana upit o dopingu od svo-
jih pacijenata; samo 34 % bilo je upoznato s novijim zakonom o dopingu.
Većina (82,5 %) ih je u upitniku izrazila mišljenje da su postojeće metode
preveniranja dopinga neučinkovite. Većina (55 %) je izrazila mišljenje da
su upravo mladi najveća meta dopinga. 2 % liječnika izrazilo je mišljenje
144
