Page 334 - Vinkler, Jonatan, in Jernej Weiss. ur. 2014. Musica et Artes: ob osemdesetletnici Primoža Kureta. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 334
musica et artes
njem.70 Međutim, ako je ime u sklopu ilustracije na koricama, to se katalogi-
zatora ne tiče i tako podatak potone. I premda smo Rašičinu ilustraciju obja-
vili na naslovnici mjesečnoga glasila HaGeZe u veljači 2011. (glasilo se šalje
članovima HGZ-a i medijima, a dostupno je i na internetskoj stranici www.
hgz.hr) to je za pretraživanje preko googlea premalo pa je i taj podatak ostao
nedostupan. Mukotrpniji način kako doći do zanimljivih korica bilo bi pre-
gledavanje hrvatskih notnih izdanja iz tog razdoblja sačuvanih u glazbenim
knjižnicama. No tragovi mogu biti i drugačiji. Nakladnik Josip Čaklović u
svojem izdanju klavirskog ciklusa Maštanja Dore Pejačević iz 1920. godine
reklamira svoje ranije izdanje, Canićevu zbirku Melodije. Prema toj reklami,
naslovnica Melodija je »remek djelo štamparskog produkta i grafičke umjetno-
sti, pa je ukras svakog glazbenog doma«, a »omot je izradjen u najljepšim bo-
jama i u narodnoj ornamentici po originalu poznatog našeg ornamentičara g.
prof. M. Rašice.«71 Ambiciozna izdanja nažalost nisu pomogla Čaklovićevom
poslovanju i nakon 1924. godine zatvorio je tvrtku.72 Da se vratimo Maštanji-
ma Dore Pejačević: na vinjeti na poleđini zanimljivo dizajniranih korica na-
laze se inicijali izdavača, dok su inicijali dizajnera »R.T.« ostali nerazriješeni.
Vjerojatno se ne radi o Radovanu Tommaseu, jer se on potpisivao u pravilu
uvijek punim imenom.
Prilog slovenskoj povijesti umjetnosti – Tone Kralj
Posljednje notno izdanje o kojem će biti riječ iznimka je zato jer ne pripa-
da fondu knjižnice HGZ-a, no svojom je posebnošću itekako zaslužilo svoje
mjesto na izložbi Art déco u HGZ-u. Izdanje 33 harmonizacija narodnih pje-
sama za mješoviti zbor Kadar jaz, dekle, umrla bom (Kada ja, djevojče, bu-
dem umrla) slovenske skladateljice Brede Šček (1893–1968) moje je privatno
vlasništvo.73 Ime autora ilustracije, slovenskog slikara, grafičara i kipara An-
tona (Toneta) Kralja (1900–1975), pronašla sam zahvaljujući potpisu unutar
slike na koricama (uz potpis se naziru i znamenke 33 koje upućuju na godinu
1933.), a autentičnost identifikacije potvrdila mi je Nataša Golob, profesorica
na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.74 Tek nakon uvida u cjelokupnu litera-
turu o Kralju koja donosi popise njegovih djela moglo bi se pouzdano reći je
70 Vidi npr. Hrvatske božićne pjesme skladatelja Rudolfa Matza, likovno oblikovanje Rudolf Schlick
(Zagreb: Tipografija, 1931).
71 Dora Pejačević, Maštanja, za klavir (Zagreb: Čaklović, 1920).
72 Božidar Širola, “Naši muzički nakladni zavodi”, Jutarnji list 13, br. 4280 (1924): 10.
73 Breda Šček, Kadar jaz, dekle, umrla bom: 33 harmonizanih ljudskih pesmi za mešani zbor (Trieste: vl.
naklada, 1933).
74 Dopis od 24. 5. 2011., dokumentacija autorice.
332
njem.70 Međutim, ako je ime u sklopu ilustracije na koricama, to se katalogi-
zatora ne tiče i tako podatak potone. I premda smo Rašičinu ilustraciju obja-
vili na naslovnici mjesečnoga glasila HaGeZe u veljači 2011. (glasilo se šalje
članovima HGZ-a i medijima, a dostupno je i na internetskoj stranici www.
hgz.hr) to je za pretraživanje preko googlea premalo pa je i taj podatak ostao
nedostupan. Mukotrpniji način kako doći do zanimljivih korica bilo bi pre-
gledavanje hrvatskih notnih izdanja iz tog razdoblja sačuvanih u glazbenim
knjižnicama. No tragovi mogu biti i drugačiji. Nakladnik Josip Čaklović u
svojem izdanju klavirskog ciklusa Maštanja Dore Pejačević iz 1920. godine
reklamira svoje ranije izdanje, Canićevu zbirku Melodije. Prema toj reklami,
naslovnica Melodija je »remek djelo štamparskog produkta i grafičke umjetno-
sti, pa je ukras svakog glazbenog doma«, a »omot je izradjen u najljepšim bo-
jama i u narodnoj ornamentici po originalu poznatog našeg ornamentičara g.
prof. M. Rašice.«71 Ambiciozna izdanja nažalost nisu pomogla Čaklovićevom
poslovanju i nakon 1924. godine zatvorio je tvrtku.72 Da se vratimo Maštanji-
ma Dore Pejačević: na vinjeti na poleđini zanimljivo dizajniranih korica na-
laze se inicijali izdavača, dok su inicijali dizajnera »R.T.« ostali nerazriješeni.
Vjerojatno se ne radi o Radovanu Tommaseu, jer se on potpisivao u pravilu
uvijek punim imenom.
Prilog slovenskoj povijesti umjetnosti – Tone Kralj
Posljednje notno izdanje o kojem će biti riječ iznimka je zato jer ne pripa-
da fondu knjižnice HGZ-a, no svojom je posebnošću itekako zaslužilo svoje
mjesto na izložbi Art déco u HGZ-u. Izdanje 33 harmonizacija narodnih pje-
sama za mješoviti zbor Kadar jaz, dekle, umrla bom (Kada ja, djevojče, bu-
dem umrla) slovenske skladateljice Brede Šček (1893–1968) moje je privatno
vlasništvo.73 Ime autora ilustracije, slovenskog slikara, grafičara i kipara An-
tona (Toneta) Kralja (1900–1975), pronašla sam zahvaljujući potpisu unutar
slike na koricama (uz potpis se naziru i znamenke 33 koje upućuju na godinu
1933.), a autentičnost identifikacije potvrdila mi je Nataša Golob, profesorica
na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.74 Tek nakon uvida u cjelokupnu litera-
turu o Kralju koja donosi popise njegovih djela moglo bi se pouzdano reći je
70 Vidi npr. Hrvatske božićne pjesme skladatelja Rudolfa Matza, likovno oblikovanje Rudolf Schlick
(Zagreb: Tipografija, 1931).
71 Dora Pejačević, Maštanja, za klavir (Zagreb: Čaklović, 1920).
72 Božidar Širola, “Naši muzički nakladni zavodi”, Jutarnji list 13, br. 4280 (1924): 10.
73 Breda Šček, Kadar jaz, dekle, umrla bom: 33 harmonizanih ljudskih pesmi za mešani zbor (Trieste: vl.
naklada, 1933).
74 Dopis od 24. 5. 2011., dokumentacija autorice.
332
