Page 145 - Hrobat Virloget, Katja, ur. 2021. Mitska krajina: iz različnih perspektiv. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 145
Arheologija spomina: primer Rodika
that the indigenous inhabitants of this area (which the Romans called Run-
dictes and later were traditionally known as Ajdi), were settled here even
after the Roman conquest, after which the locals gradually became Roman-
ised. The central settlement of Rundictes was undoubtedly Ajdovščina (hill-
top, el. 804), from where, at least until the later years of antiquity, they
controlled a large area of Brkini and Matarsko Podolje. The large number
of sites proves that Rundictes left a deep mark in this area. The landscape
was shaped and reshaped by the construction of fortified settlements on
exposed peaks and terraced slopes, as well as by the later construction of
settlements in the lowlands. According to oral tradition, in the early Middle
Ages the Ajdi eventually left their mountain settlements and founded nu-
merous villages in the valley, among them Rodik. Unfortunately, there are
no historical sources that confirm this because no written document has
been preserved in the archives. The folk tradition cannot be confirmed (so
far) by archaeology either, because archaeological findings from this ‘tran-
sitional’ period are rare. As for the physical evidence, of course, much re-
mains to be done. There are already numerous listed and newly discovered
archaeological sites that could shed light on many facts, but they are still
unexplored. Therefore, in anticipation of new research and discoveries, we
leave unanswered the question whether the Rundictes died out or were as-
similated by early medieval Slavic newcomers.
Arheologija pamćenja: Primjer rodika
U ovom članku predstavljamo od ranije poznata i potencijalna arheološka
nalazišta u okolici Rodika (općina Hrpelje-Kozina) te analizu i razradu javno
dostupnih lidarskih snimaka ovog područja. Opisi i nalazi u vezi s pojedinim
lokacijama rezultat su pažljivih kartografskih, bibliografskih i neinvazivnih
terenskih istraživanja. Tijekom navedenih istraživanja uglavnom smo se fo-
kusirali na lokacije smještene unutar Mitskog parka Rodik koje su pronašle
svoje mjesto u narodnoj tradiciji. Starost razmatranih nalazišta pokriva re-
alno, opsežno vremensko razdoblje, tj. od prapovijesti do srednjeg vijeka.
Osim po starosti, objekti koji su se nalazili na predmetnim lokacijama raz-
likuju se i po svojoj funkciji u vrijeme nastanka, tj. obrambenoj, gospodar-
skoj, stambenoj, ili funkciji razgraničenja. Ponekad je zaista teško povući
crtu i odrediti točnu starost i funkciju nekog objekta jer su se i njegov oblik
i funkcija s vremenom mijenjali. Ipak, čini se da barem od željeznog doba
svi ti različiti kulturni slojevi nisu nužno bili rezultat promjena u popula-
ciji. I arheološka istraživanja i narodna tradicija ukazuju na to da se autoh-
tono stanovništvo na ovom području (koje su Rimljani nazivali Rundictes, a
kasnije su bili poznati u narativnoj tradiciji kao ajdi) ovdje održalo i nakon
rimskog osvajanja, ali su se starosijedioci postupno romanizirali. Središnje
naselje Rundikta nedvojbeno je bila Ajdovščina (kota 804), odakle su, barem
do kasne antike, kontrolirali veliko područje Brkina i Matarskog podolja. Već
145
that the indigenous inhabitants of this area (which the Romans called Run-
dictes and later were traditionally known as Ajdi), were settled here even
after the Roman conquest, after which the locals gradually became Roman-
ised. The central settlement of Rundictes was undoubtedly Ajdovščina (hill-
top, el. 804), from where, at least until the later years of antiquity, they
controlled a large area of Brkini and Matarsko Podolje. The large number
of sites proves that Rundictes left a deep mark in this area. The landscape
was shaped and reshaped by the construction of fortified settlements on
exposed peaks and terraced slopes, as well as by the later construction of
settlements in the lowlands. According to oral tradition, in the early Middle
Ages the Ajdi eventually left their mountain settlements and founded nu-
merous villages in the valley, among them Rodik. Unfortunately, there are
no historical sources that confirm this because no written document has
been preserved in the archives. The folk tradition cannot be confirmed (so
far) by archaeology either, because archaeological findings from this ‘tran-
sitional’ period are rare. As for the physical evidence, of course, much re-
mains to be done. There are already numerous listed and newly discovered
archaeological sites that could shed light on many facts, but they are still
unexplored. Therefore, in anticipation of new research and discoveries, we
leave unanswered the question whether the Rundictes died out or were as-
similated by early medieval Slavic newcomers.
Arheologija pamćenja: Primjer rodika
U ovom članku predstavljamo od ranije poznata i potencijalna arheološka
nalazišta u okolici Rodika (općina Hrpelje-Kozina) te analizu i razradu javno
dostupnih lidarskih snimaka ovog područja. Opisi i nalazi u vezi s pojedinim
lokacijama rezultat su pažljivih kartografskih, bibliografskih i neinvazivnih
terenskih istraživanja. Tijekom navedenih istraživanja uglavnom smo se fo-
kusirali na lokacije smještene unutar Mitskog parka Rodik koje su pronašle
svoje mjesto u narodnoj tradiciji. Starost razmatranih nalazišta pokriva re-
alno, opsežno vremensko razdoblje, tj. od prapovijesti do srednjeg vijeka.
Osim po starosti, objekti koji su se nalazili na predmetnim lokacijama raz-
likuju se i po svojoj funkciji u vrijeme nastanka, tj. obrambenoj, gospodar-
skoj, stambenoj, ili funkciji razgraničenja. Ponekad je zaista teško povući
crtu i odrediti točnu starost i funkciju nekog objekta jer su se i njegov oblik
i funkcija s vremenom mijenjali. Ipak, čini se da barem od željeznog doba
svi ti različiti kulturni slojevi nisu nužno bili rezultat promjena u popula-
ciji. I arheološka istraživanja i narodna tradicija ukazuju na to da se autoh-
tono stanovništvo na ovom području (koje su Rimljani nazivali Rundictes, a
kasnije su bili poznati u narativnoj tradiciji kao ajdi) ovdje održalo i nakon
rimskog osvajanja, ali su se starosijedioci postupno romanizirali. Središnje
naselje Rundikta nedvojbeno je bila Ajdovščina (kota 804), odakle su, barem
do kasne antike, kontrolirali veliko područje Brkina i Matarskog podolja. Već
145