Page 311 - Vinkler, Jonatan, in Jernej Weiss. ur. 2014. Musica et Artes: ob osemdesetletnici Primoža Kureta. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 311
art déco u hrvatskom glazbenom zavodu u zagrebu ...
u kontekstu povijesti primijenjene umjetnosti i dizajna identificira »kao pri-
jelazno razdoblje između secesije i afirmacije modernizma.«6
Katalog izložbe Art déco ima opsežne tekstove o primjenjenoj umjetno-
sti, modi, likovnoj umjetnosti, kazalištu i fotografiji, ali o glazbi – ne.7 Evo što
o tome piše germanist i muzikolog Viktor Žmegač:
U naravi je glazbe da na njezinu području art déco nije mogao doći do izražaja.
Dekorativne sastavnice u pojedinim skladbama iz razdoblja oko prijeloma stolje-
ća potisnuo je neoklasicizam (u nekih kritičara: neobarok), koji se temelji, uostalom
kao i njemu suprostavljena dodekafonija, na principima koji su srodni likovnom
konstruktivizmu. Glazbeni znalac će se svakako oduprijeti uporabi pojma muzič-
kog art décoa.8
S time se složila i muzikologinja Maja Stanetti koja je pisala o svemu što
je na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt bilo povezano s glazbom te zaklju-
čila:
Kako je art déco ponajviše prisutan u likovnosti, primijenjenim umjetnostima, di-
zajnu, tadašnja je glazba njime okružena. Bilo da je riječ o kazališnoj scenogra-
fiji ili kostimografiji. Art déco bio je podatan podjednako avangardističkim ten-
dencijama kao i nacionalnom stilu u glazbi. Tako se njegovi oblikovni elementi
bilježe u scenografijama za Konjovićev Vilin veo, Baranovićeve Striženo-koše-
no ili Imbrek z nosom, Gotovčeve Moranu ili Eru s onoga svijeta. Osim scen-
skih elemenata dekora, još ih je više u kostimografiji, osobito za balete: Šehereza-
du, Polovjecke plesove u operi [sic!], Sadka, Orašara, Žar-pticu. Osobito su
tu istaknuta imena likovnih umjetnika poput Tomislava Krizmana, Ljube Babi-
ća, Marijana Trepšea ili Léona Baksta. Ako glazbeni sadržaj i ne sadrži artde-
koovske elemente, korice niza notnih izdanja koja se čuvaju u knjižnici Hrvatskoga
glazbenog zavoda opremljene su na način art décoa, o čemu će posvjedočiti skoraš-
nja popratna izložba u predvorju Zavoda.9
Uistinu, notna izdanja sjajno odražavaju raznolikost dizajna tog raz-
doblja. I ne samo notna izdanja: na izložbi u HGZ-u su pored 24 muzikalije
bila i četiri koncertna programa, dva časopisa, dvije knjige, jedan dopis, četi-
6 Op. cit., 39.
7 Notna izdanja iz Knjižnice HGZ-a u popisu izložaka uvrštena su u najveću skupinu Dizajn; usp.
Miroslav Gašparović, ur., Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata (Zagreb: Muzej za umjet-
nost i obrt, 2011), 234.
8 Viktor Žmegač, “Art déco u povijesnom kontekstu”. u Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva
rata, ur. Miroslav Gašparović (Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2011), 20.
9 Maja Stanetti, ''Na valovima noći: Glazba uz art déco''. Vijenac, br. 442 (2011), http://www.matica.
hr/vijenac/442/Na%20valovima%20no%C4%87i/ (12. 1. 2015).
309
u kontekstu povijesti primijenjene umjetnosti i dizajna identificira »kao pri-
jelazno razdoblje između secesije i afirmacije modernizma.«6
Katalog izložbe Art déco ima opsežne tekstove o primjenjenoj umjetno-
sti, modi, likovnoj umjetnosti, kazalištu i fotografiji, ali o glazbi – ne.7 Evo što
o tome piše germanist i muzikolog Viktor Žmegač:
U naravi je glazbe da na njezinu području art déco nije mogao doći do izražaja.
Dekorativne sastavnice u pojedinim skladbama iz razdoblja oko prijeloma stolje-
ća potisnuo je neoklasicizam (u nekih kritičara: neobarok), koji se temelji, uostalom
kao i njemu suprostavljena dodekafonija, na principima koji su srodni likovnom
konstruktivizmu. Glazbeni znalac će se svakako oduprijeti uporabi pojma muzič-
kog art décoa.8
S time se složila i muzikologinja Maja Stanetti koja je pisala o svemu što
je na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt bilo povezano s glazbom te zaklju-
čila:
Kako je art déco ponajviše prisutan u likovnosti, primijenjenim umjetnostima, di-
zajnu, tadašnja je glazba njime okružena. Bilo da je riječ o kazališnoj scenogra-
fiji ili kostimografiji. Art déco bio je podatan podjednako avangardističkim ten-
dencijama kao i nacionalnom stilu u glazbi. Tako se njegovi oblikovni elementi
bilježe u scenografijama za Konjovićev Vilin veo, Baranovićeve Striženo-koše-
no ili Imbrek z nosom, Gotovčeve Moranu ili Eru s onoga svijeta. Osim scen-
skih elemenata dekora, još ih je više u kostimografiji, osobito za balete: Šehereza-
du, Polovjecke plesove u operi [sic!], Sadka, Orašara, Žar-pticu. Osobito su
tu istaknuta imena likovnih umjetnika poput Tomislava Krizmana, Ljube Babi-
ća, Marijana Trepšea ili Léona Baksta. Ako glazbeni sadržaj i ne sadrži artde-
koovske elemente, korice niza notnih izdanja koja se čuvaju u knjižnici Hrvatskoga
glazbenog zavoda opremljene su na način art décoa, o čemu će posvjedočiti skoraš-
nja popratna izložba u predvorju Zavoda.9
Uistinu, notna izdanja sjajno odražavaju raznolikost dizajna tog raz-
doblja. I ne samo notna izdanja: na izložbi u HGZ-u su pored 24 muzikalije
bila i četiri koncertna programa, dva časopisa, dvije knjige, jedan dopis, četi-
6 Op. cit., 39.
7 Notna izdanja iz Knjižnice HGZ-a u popisu izložaka uvrštena su u najveću skupinu Dizajn; usp.
Miroslav Gašparović, ur., Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata (Zagreb: Muzej za umjet-
nost i obrt, 2011), 234.
8 Viktor Žmegač, “Art déco u povijesnom kontekstu”. u Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva
rata, ur. Miroslav Gašparović (Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2011), 20.
9 Maja Stanetti, ''Na valovima noći: Glazba uz art déco''. Vijenac, br. 442 (2011), http://www.matica.
hr/vijenac/442/Na%20valovima%20no%C4%87i/ (12. 1. 2015).
309
