Page 316 - Vinkler, Jonatan, in Jernej Weiss. ur. 2014. Musica et Artes: ob osemdesetletnici Primoža Kureta. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 316
musica et artes
izdavača Mozarthaus (Schmidl & Co Nachf. Milan Obuljen) i s copyrightom
Mozarthaus, Wien, što se odnosi na bečku glazbenu trgovinu koju je Obuljen
kupio 1918. godine.19 Kao mjesto izdavanja u početku se navodi Beč/Wien, a
kasnije su dodani Zagreb i Prag/Praha.
Edition Slave objavio je mnogo izdanja djela hrvatskih, srpskih, sloven-
skih, čeških i drugih slavenskih skladatelja, no do sada nije sastavljen konačan
popis sačuvanih, a ne samo najavljenih odnosno reklamiranih izdanja. Prema
dostupnim on-line katalozima knjižnica u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, može
se zaključiti da je najviše izdanja – njih 112 – pohranjeno u Zagrebu, i to u tri
glazbene knjižnice (HGZ-u,20 Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i knjižnici
Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu), što je i prirodno, budući da su hr-
vatski skladatelji bili najzastupljeniji.21 Po brojnosti objavljenih naslova slijede
srpski skladatelji: Petar Konjović, Kosta Manojlović, Miloje Milojević i Ste-
van Mokranjac (objavljene su sve njegove Rukoveti). Slovenski su skladatelji s
više naslova Anton Jakl, Viktor Parma i Lucijan Marija Škerjanc, a s po jed-
nim djelom su zastupljeni Davorin Jenko i Anton Hajdrih. Zanimljivo je da
premda je tvrtka Edition Slave djelovala u Beču, Austrijska nacionalna knijž-
nica nema niti jedan primjerak tih izdanja.
Prema Nadeždi Mosusovoj, za nastanak tvrtke je uz Milana Obuljena
bio zaslužan i Petar Konjović, koji je zimi 1917. boravio u Beču i sprijateljio
se s Obuljenom. »Obojica dolaze na ideju o osnivanju jednog izdavačkog pre-
duzeća kome Konjović daje ime “Edition Slave”.«22 Štoviše, Obuljen je pomo-
gao Konjoviću da u Zagrebu krajem 1917. objavi kao vlastito izdanje klavirski
izvadak svoje opere Vilin veo (kasniji naslov Ženidba Miloševa), praizvedene
u zagrebačkom kazalištu u travnju te godine.23 Bio je pravi pothvat u vrijeme
Prvog svjetskog rata objaviti notno izdanje s tri table u boji koje prikazuju sce-
nografiju (»scenske slike«) za svaki čin opere. Kao što je navedeno na naslov-
noj stranici, riječ je o radu slikara i grafičara Tomislava Krizmana (1882–1955),
19 ***, “Slavenski izdavački zavod u Beču”, Sv. Cecilija 12, br. 5 (1918): 156.
20 Od 60 primjeraka notnih izdanja Edition Slave sačuvanih u knjižnici HGZ-a njih 11 je bilo na izlož-
bi u Muzeju za umjetnost i obrt (usp. Miroslav Gašparović, Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između
dva rata, 234), a dodatnih 11 na izložbi u HGZ-u. Nažalost, u virtualnom vodiču po izložbi u Mu-
zeju za umjetnost i obrt, u poglavlju o Ivi Tijardoviću, nisu pokazana niti spomenuta notna izdanja
iz HGZ-a (usp. novena.hr/vr/artdeco/index.html).
21 Vidi popis 24 hrvatska skladatelja i naslove njihovih djela u Bezić, “Notna izdanja Edition Slave
(Slavenski izdavački zavod), Beč”, 140–143.
22 Mosusova, “Slavenski izdavački zavod u Beču“, 264.
23 Petar Konjović, Vilin veo (Zagreb: vl. nakl, 1917), HGZ, sign. 6738. O tom izdavačkom pothvatu
zanimljivo piše N. Mosusova, op. cit., 264–265.
314
izdavača Mozarthaus (Schmidl & Co Nachf. Milan Obuljen) i s copyrightom
Mozarthaus, Wien, što se odnosi na bečku glazbenu trgovinu koju je Obuljen
kupio 1918. godine.19 Kao mjesto izdavanja u početku se navodi Beč/Wien, a
kasnije su dodani Zagreb i Prag/Praha.
Edition Slave objavio je mnogo izdanja djela hrvatskih, srpskih, sloven-
skih, čeških i drugih slavenskih skladatelja, no do sada nije sastavljen konačan
popis sačuvanih, a ne samo najavljenih odnosno reklamiranih izdanja. Prema
dostupnim on-line katalozima knjižnica u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, može
se zaključiti da je najviše izdanja – njih 112 – pohranjeno u Zagrebu, i to u tri
glazbene knjižnice (HGZ-u,20 Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i knjižnici
Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu), što je i prirodno, budući da su hr-
vatski skladatelji bili najzastupljeniji.21 Po brojnosti objavljenih naslova slijede
srpski skladatelji: Petar Konjović, Kosta Manojlović, Miloje Milojević i Ste-
van Mokranjac (objavljene su sve njegove Rukoveti). Slovenski su skladatelji s
više naslova Anton Jakl, Viktor Parma i Lucijan Marija Škerjanc, a s po jed-
nim djelom su zastupljeni Davorin Jenko i Anton Hajdrih. Zanimljivo je da
premda je tvrtka Edition Slave djelovala u Beču, Austrijska nacionalna knijž-
nica nema niti jedan primjerak tih izdanja.
Prema Nadeždi Mosusovoj, za nastanak tvrtke je uz Milana Obuljena
bio zaslužan i Petar Konjović, koji je zimi 1917. boravio u Beču i sprijateljio
se s Obuljenom. »Obojica dolaze na ideju o osnivanju jednog izdavačkog pre-
duzeća kome Konjović daje ime “Edition Slave”.«22 Štoviše, Obuljen je pomo-
gao Konjoviću da u Zagrebu krajem 1917. objavi kao vlastito izdanje klavirski
izvadak svoje opere Vilin veo (kasniji naslov Ženidba Miloševa), praizvedene
u zagrebačkom kazalištu u travnju te godine.23 Bio je pravi pothvat u vrijeme
Prvog svjetskog rata objaviti notno izdanje s tri table u boji koje prikazuju sce-
nografiju (»scenske slike«) za svaki čin opere. Kao što je navedeno na naslov-
noj stranici, riječ je o radu slikara i grafičara Tomislava Krizmana (1882–1955),
19 ***, “Slavenski izdavački zavod u Beču”, Sv. Cecilija 12, br. 5 (1918): 156.
20 Od 60 primjeraka notnih izdanja Edition Slave sačuvanih u knjižnici HGZ-a njih 11 je bilo na izlož-
bi u Muzeju za umjetnost i obrt (usp. Miroslav Gašparović, Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između
dva rata, 234), a dodatnih 11 na izložbi u HGZ-u. Nažalost, u virtualnom vodiču po izložbi u Mu-
zeju za umjetnost i obrt, u poglavlju o Ivi Tijardoviću, nisu pokazana niti spomenuta notna izdanja
iz HGZ-a (usp. novena.hr/vr/artdeco/index.html).
21 Vidi popis 24 hrvatska skladatelja i naslove njihovih djela u Bezić, “Notna izdanja Edition Slave
(Slavenski izdavački zavod), Beč”, 140–143.
22 Mosusova, “Slavenski izdavački zavod u Beču“, 264.
23 Petar Konjović, Vilin veo (Zagreb: vl. nakl, 1917), HGZ, sign. 6738. O tom izdavačkom pothvatu
zanimljivo piše N. Mosusova, op. cit., 264–265.
314
