Page 315 - Vinkler, Jonatan, in Jernej Weiss. ur. 2014. Musica et Artes: ob osemdesetletnici Primoža Kureta. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 315
art déco u hrvatskom glazbenom zavodu u zagrebu ...
Odabrana notna izdanja za izložbu Art déco u HGZ-u objavljena su u Hr-
vatskoj i Sloveniji (nekadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca), Italiji,
Austriji, Češkoj (Čehoslovačkoj), Francuskoj i Velikoj Britaniji između 1917. i
1933. godine. Što se tiče likovne opreme, najznačajniji izdavač svakako je tvrt-
ka Edition Slave, o kojoj je prva opširnije pisala Nadežda Mosusova u članku
o korespondenciji Milana Obuljena i Petra Konjovića.15 Riječ je o bečkoj iz-
davačkoj kući čiji je vlasnik bio Dubrovčanin Milan Obuljen, najzanimljiviji
i vjerojatno najplodniji hrvatski glazbeni izdavač u inozemstvu. Milan Obu-
ljen rođen je u Dubrovniku 1880. godine, živio je neko vrijeme u Splitu, a od
1903. bio je mjesni dirigent u gradiću Hainburg u Austriji, blizu granice sa
Slovačkom. Tamo ga zatiče početak Prvog svjetskog rata i uskoro biva uhi-
ćen zbog sumnje da se bavio špijuniranjem. Nakon pet mjeseci izlazi iz zatvo-
ra i odlazi u mjesto Budišov u Moravskoj, gdje ostaje do 1917. Nakon te godi-
ne skrasio se u Beču i započeo mnogostranu i intenzivnu djelatnost na širenju
slavenske glazbe. Smrt ga je zatekla na Silvestrovo 1923. godine.16
Obuljenova tvrtka, koja je isprva koristila i naziv Slavenski izdavački
zavod, osnovana je u sumrak Austro-Ugarske, početkom 1918., i prestala je
s radom nakon Obuljenove smrti. U tih nekoliko godina Obuljen je razvio
mnogostranu djelatnost: organizirao je koncerte u Beču, pokrenuo natječaj
za najbolju skladbu skladatelja slavenskog juga i kratkotrajno objavljivao dva
časopisa (Naša sloga 1919–1921 i Knjiga-Muzika 1923). Od mnogih njegovih
knjižnih izdanja ističe se serija Muzika (1919–1921) koju čine knjige o glazbi u
prijevodu Božidara Širole. U ovom su kontekstu najvažnija notna izdanja, čiji
je broj međutim vrlo teško utvrditi. Prema jednom izvoru Edition Slave je već
krajem 1922. objavio svoje osamstoto [!] notno izdanje.17 K tome se pouzdano
zna i kolike su bile naklade nekih naslova, primjerice popijevke Blagoja Ber-
se objavljene su 1918. u čak 500 primjeraka, jer se računalo, naravno, na kup-
ce iz cijele južnoslavenske zajednice.18 Dio izdanja objavljen je pod imenom
15 Nadežda Mosusova, “Slavenski izdavački zavod u Beču (Petar Konjović i Milan Obuljen)”, Zvuk,
br. 85/86, (1968): 261–275. Vidi i Nada Bezić, “Edition Slave (Slavenski izdavački zavod) “, u Oesterre-
ichisches Musiklexikon, sv. 1 (Abbado-Fux), ur. Rudolf Flotzinger (Wien: Verlag der Oesterreichisc-
hen Akademie der Wissenschaften, 2002), 361.
16 Kratku biografiju Obuljena donosi N. Mosusova u članku “Slavenski izdavački zavod u Beču”,
263–264. Nije poznato odakle je crpila podatke za taj životopis.
17 K. [Kazimir Krenedić], “Edition Slave. Jedan jugoslavenski kulturni pothvat. Izdanja jugoslaven-
skih kompozitora”, Riječ 3[4!], br. 276 (1922): 3. Podatak o autoru teksta preuzet je iz Bibliografije ra-
sprava i članaka, sv. 13, ur. Marija Kuntarić (Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav
Krleža“, 1984), 415. Prema N. Mosusovoj autor teksta je Petar Konjović (Mosusova, “Slavenski iz-
davački zavod u Beču”, 272).
18 Usp. pismo Milana Obuljena Blagoju Bersi (9. srpanj 1918.) u Blagoje Bersa, Korespondencija. Druga
knjiga, ur. Eva Sedak (Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2012), 152.
313
Odabrana notna izdanja za izložbu Art déco u HGZ-u objavljena su u Hr-
vatskoj i Sloveniji (nekadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca), Italiji,
Austriji, Češkoj (Čehoslovačkoj), Francuskoj i Velikoj Britaniji između 1917. i
1933. godine. Što se tiče likovne opreme, najznačajniji izdavač svakako je tvrt-
ka Edition Slave, o kojoj je prva opširnije pisala Nadežda Mosusova u članku
o korespondenciji Milana Obuljena i Petra Konjovića.15 Riječ je o bečkoj iz-
davačkoj kući čiji je vlasnik bio Dubrovčanin Milan Obuljen, najzanimljiviji
i vjerojatno najplodniji hrvatski glazbeni izdavač u inozemstvu. Milan Obu-
ljen rođen je u Dubrovniku 1880. godine, živio je neko vrijeme u Splitu, a od
1903. bio je mjesni dirigent u gradiću Hainburg u Austriji, blizu granice sa
Slovačkom. Tamo ga zatiče početak Prvog svjetskog rata i uskoro biva uhi-
ćen zbog sumnje da se bavio špijuniranjem. Nakon pet mjeseci izlazi iz zatvo-
ra i odlazi u mjesto Budišov u Moravskoj, gdje ostaje do 1917. Nakon te godi-
ne skrasio se u Beču i započeo mnogostranu i intenzivnu djelatnost na širenju
slavenske glazbe. Smrt ga je zatekla na Silvestrovo 1923. godine.16
Obuljenova tvrtka, koja je isprva koristila i naziv Slavenski izdavački
zavod, osnovana je u sumrak Austro-Ugarske, početkom 1918., i prestala je
s radom nakon Obuljenove smrti. U tih nekoliko godina Obuljen je razvio
mnogostranu djelatnost: organizirao je koncerte u Beču, pokrenuo natječaj
za najbolju skladbu skladatelja slavenskog juga i kratkotrajno objavljivao dva
časopisa (Naša sloga 1919–1921 i Knjiga-Muzika 1923). Od mnogih njegovih
knjižnih izdanja ističe se serija Muzika (1919–1921) koju čine knjige o glazbi u
prijevodu Božidara Širole. U ovom su kontekstu najvažnija notna izdanja, čiji
je broj međutim vrlo teško utvrditi. Prema jednom izvoru Edition Slave je već
krajem 1922. objavio svoje osamstoto [!] notno izdanje.17 K tome se pouzdano
zna i kolike su bile naklade nekih naslova, primjerice popijevke Blagoja Ber-
se objavljene su 1918. u čak 500 primjeraka, jer se računalo, naravno, na kup-
ce iz cijele južnoslavenske zajednice.18 Dio izdanja objavljen je pod imenom
15 Nadežda Mosusova, “Slavenski izdavački zavod u Beču (Petar Konjović i Milan Obuljen)”, Zvuk,
br. 85/86, (1968): 261–275. Vidi i Nada Bezić, “Edition Slave (Slavenski izdavački zavod) “, u Oesterre-
ichisches Musiklexikon, sv. 1 (Abbado-Fux), ur. Rudolf Flotzinger (Wien: Verlag der Oesterreichisc-
hen Akademie der Wissenschaften, 2002), 361.
16 Kratku biografiju Obuljena donosi N. Mosusova u članku “Slavenski izdavački zavod u Beču”,
263–264. Nije poznato odakle je crpila podatke za taj životopis.
17 K. [Kazimir Krenedić], “Edition Slave. Jedan jugoslavenski kulturni pothvat. Izdanja jugoslaven-
skih kompozitora”, Riječ 3[4!], br. 276 (1922): 3. Podatak o autoru teksta preuzet je iz Bibliografije ra-
sprava i članaka, sv. 13, ur. Marija Kuntarić (Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav
Krleža“, 1984), 415. Prema N. Mosusovoj autor teksta je Petar Konjović (Mosusova, “Slavenski iz-
davački zavod u Beču”, 272).
18 Usp. pismo Milana Obuljena Blagoju Bersi (9. srpanj 1918.) u Blagoje Bersa, Korespondencija. Druga
knjiga, ur. Eva Sedak (Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2012), 152.
313
