Page 318 - Vinkler, Jonatan, in Jernej Weiss. ur. 2014. Musica et Artes: ob osemdesetletnici Primoža Kureta. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 318
musica et artes
Izdanja tvrtke Edition Slave bila su ili posve jednostavna, gotovo neugledna
ili likovno vrlo atraktivna. Prema ukupnim fondovima u Zagrebu može se za-
ključiti da je 33 korice za Edition Slave dizajnirao Ivo Tijardović (1895–1976),
hrvatski skladatelj i dirigent, libretist i slikar, scenograf i kostimograf, uza sve
to i zaslužni predsjednik HGZ-a od 1946. do 1952. godine.27 Mladi je Tijardo-
vić radio kao dizajner u Edition Slave od 1919. do 1921., tamo je prijateljevao s
Jakovom Gotovcem i jamačno stekao mnoga glazbena znanja.28 Obuljen hva-
li Tijardovića početkom 1921. u pismu Konjoviću u kojem javlja da će upravo
izaći iz tiska oko 30 izdanja: »Sve skladbe su opremljene sa sjajnim naslovnica-
ma koje nam je napravio Ivo Tijardović.«29
Nedavno je šira javnost mogla mnogo saznati o Tijardoviću iz četvero-
dijelnog dokumentarno-igranog serijala Tijardović Hrvatske televizije, autora
Željka Rogošića i Marina Kuzmića,30 a objavljena je i vrlo lijepa knjiga ugled-
nog povjesničara umjetnosti Duška Kečkemeta Nepoznati Tijardović. O Ti-
jardovićevoj djelatnosti oslikavanja korica notnih izdanja Kečkemet piše:
Iznenađuje raznolikost maštovitih kompozicija ostvarenih grafički i koloristički u
tada pomodnom stilu kasne secesije i ranog art décoa. Ta su Tijardovićeva ostvare-
nja na polju primijenjene umjetnosti potpuno nepoznata u povijesti hrvatskoga di-
zajna. Ukrasnim, stilski oblikovanim natpisima posvetio je jedanku pozornost kao
likovnim ili tek dekorativnim kompozicijama. Te Tijardovićeve naslovnice suvre-
menih pjesama i šlagera uvrštene su među najistaknutija likovna ostvarenja na tom
polju u nas.31
Premda je tvrdnja u posljednjoj rečenici neupitna, ipak treba reći da
nažalost ne postoji relevantna i sveobuhvatna studija dizajna notnih izdanja
u Hrvatskoj na temelju koje bi se to moglo zaključiti. Također valja uputi-
ti na nepreciznosti i netočne detalje u Kečkemetovom tekstu.32 Nadalje, au-
goslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1990); knj. 3 (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti – AGM, 2002).
27 Duško Kečkemet zabunom navodi da je Tijardović od 1949. do 1954. bio »direktor Državne muzičke
akademije u Zagrebu«, usp. Nepoznati Tijardović, 25. Točan je podatak da je bio direktor Zagrebačke
filharmonije koja se tada zvala Državni simfonijski orkestar.
28 Vidi više o tome kod Nada Bezić, “Notna izdanja Edition Slave”, 131 i 135.
29 »Alle Kompositionen sind mit einem prachtvollen Titelblatt versehen, die uns Ivo Tijardović schafft.« (15. 1.
1921.) Citirano prema Mosusova, op. cit., 270.
30 Emitirano 2013. godine te objavljeno i kao DVD izdanje: Željko Rogošić, Tijardović: dokumentarno-
igrani serijal [2 DVD-a], (Zagreb: Hrvatska radio-televizija, 2013).
31 Duško Kečkemet, op. cit., 20.
32 Kečkemet piše da je Tijardović zajedno s Jakovom Gotovcem »posjetio nakladno poduzeće glazbenih
izdanja Mozarthaus [ima biti Edition Slave, op. N. B.] gdje su mu ponudili da izrađuje crteže naslovnih
stranica njihovih izdanja«, Kečkemet, op. cit., 20. Nastavak teksta je neprecizan: »Crta i brojne na-
316
Izdanja tvrtke Edition Slave bila su ili posve jednostavna, gotovo neugledna
ili likovno vrlo atraktivna. Prema ukupnim fondovima u Zagrebu može se za-
ključiti da je 33 korice za Edition Slave dizajnirao Ivo Tijardović (1895–1976),
hrvatski skladatelj i dirigent, libretist i slikar, scenograf i kostimograf, uza sve
to i zaslužni predsjednik HGZ-a od 1946. do 1952. godine.27 Mladi je Tijardo-
vić radio kao dizajner u Edition Slave od 1919. do 1921., tamo je prijateljevao s
Jakovom Gotovcem i jamačno stekao mnoga glazbena znanja.28 Obuljen hva-
li Tijardovića početkom 1921. u pismu Konjoviću u kojem javlja da će upravo
izaći iz tiska oko 30 izdanja: »Sve skladbe su opremljene sa sjajnim naslovnica-
ma koje nam je napravio Ivo Tijardović.«29
Nedavno je šira javnost mogla mnogo saznati o Tijardoviću iz četvero-
dijelnog dokumentarno-igranog serijala Tijardović Hrvatske televizije, autora
Željka Rogošića i Marina Kuzmića,30 a objavljena je i vrlo lijepa knjiga ugled-
nog povjesničara umjetnosti Duška Kečkemeta Nepoznati Tijardović. O Ti-
jardovićevoj djelatnosti oslikavanja korica notnih izdanja Kečkemet piše:
Iznenađuje raznolikost maštovitih kompozicija ostvarenih grafički i koloristički u
tada pomodnom stilu kasne secesije i ranog art décoa. Ta su Tijardovićeva ostvare-
nja na polju primijenjene umjetnosti potpuno nepoznata u povijesti hrvatskoga di-
zajna. Ukrasnim, stilski oblikovanim natpisima posvetio je jedanku pozornost kao
likovnim ili tek dekorativnim kompozicijama. Te Tijardovićeve naslovnice suvre-
menih pjesama i šlagera uvrštene su među najistaknutija likovna ostvarenja na tom
polju u nas.31
Premda je tvrdnja u posljednjoj rečenici neupitna, ipak treba reći da
nažalost ne postoji relevantna i sveobuhvatna studija dizajna notnih izdanja
u Hrvatskoj na temelju koje bi se to moglo zaključiti. Također valja uputi-
ti na nepreciznosti i netočne detalje u Kečkemetovom tekstu.32 Nadalje, au-
goslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1990); knj. 3 (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti – AGM, 2002).
27 Duško Kečkemet zabunom navodi da je Tijardović od 1949. do 1954. bio »direktor Državne muzičke
akademije u Zagrebu«, usp. Nepoznati Tijardović, 25. Točan je podatak da je bio direktor Zagrebačke
filharmonije koja se tada zvala Državni simfonijski orkestar.
28 Vidi više o tome kod Nada Bezić, “Notna izdanja Edition Slave”, 131 i 135.
29 »Alle Kompositionen sind mit einem prachtvollen Titelblatt versehen, die uns Ivo Tijardović schafft.« (15. 1.
1921.) Citirano prema Mosusova, op. cit., 270.
30 Emitirano 2013. godine te objavljeno i kao DVD izdanje: Željko Rogošić, Tijardović: dokumentarno-
igrani serijal [2 DVD-a], (Zagreb: Hrvatska radio-televizija, 2013).
31 Duško Kečkemet, op. cit., 20.
32 Kečkemet piše da je Tijardović zajedno s Jakovom Gotovcem »posjetio nakladno poduzeće glazbenih
izdanja Mozarthaus [ima biti Edition Slave, op. N. B.] gdje su mu ponudili da izrađuje crteže naslovnih
stranica njihovih izdanja«, Kečkemet, op. cit., 20. Nastavak teksta je neprecizan: »Crta i brojne na-
316
