Page 320 - Vinkler, Jonatan, in Jernej Weiss. ur. 2014. Musica et Artes: ob osemdesetletnici Primoža Kureta. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 320
musica et artes
tor je zajedno s urednikom knjige Marinom Kuzmićem propustio u navo-
đenju korištenih arhiva navesti i Knjižnicu i zbirku arhivske građe HGZ-a33
te kod sve reproducirane građe dodati podatak o lokaciji ili vlasništvu.34 U
knjizi se nažalost ne spominje da je Tijardović za Edition Slave ilustrirao i
korice knjiga.35
U HGZ-ovoj zbirci rara čuvaju se četiri razglednice s »koloriranim cr-
težima duhovitog i crtački vještog art déco stila«36 koje je Tijardović dizajni-
rao ranih 1920-tih za seriju Internacionalni plesovi (Danses internationales) za-
grebačkog izdavača Josipa Čaklovića (Edition Čaklović, Zagreb – Beč). Serija
je sadržavala šest razglednica, a u HGZ-u se nalaze one s prikazom tada popu-
larnih plesova Foxtrot, Exitation, Onestep i Twostep (preostale su razglednice
Kolo djačko i Jazz).37 To je bila samo jedna od Tijardovićevih serija razgledni-
ca koje su bile jako omiljene, pa premda su se »dopisivanjem i ‘’zubom vreme-
na’’ gotovo sve zagubile, a ni umjetničke galerije ni kolekcionari nisu ih držali
likovnim ostvarenjima« ipak su i danas cijenjene među sakupljačima. Prema
Dušku Kečkemetu, stil Tijardovićevih razglednica je macchiettizam (makje-
tizam), tada u Europi nova »pojava osebujne karikature koja nastoji uočiti i
naglasiti tjelesne, a katkada i duševne, rasne, folklorne i slične osobine kariki-
rane osobe«38 i ima »posebne, osebujne istaknute vrijednosti slike između sti-
slovnice tadašnjih šlagera za glazbeno izdanje Edition Slave, osobito 1926. godine: Dancing album; Mein
Schimmy, Wien; 22, Fox-blus, Zagreb; Plavo kolo jadransko, Beč; Na Kubi se žarko ljubi, Zagreb [...]«.
Od navedenoga samo je Mein Schimmy izdanje Edition Slave. Potonje, dakako, nije glazbeno izda-
nje nego nakladnička kuća. Usp. i bilj. 41 u ovom tekstu.
33 Poglavlje Korišteni arhivi, u Kečkemet, op. cit., 28. HGZ kao imatelj građe spominje se doduše u
tekstu (Kečkemet, op. cit., 20) i u impresumu, ali u kontekstu navođenja imena osobe koja je sni-
mila građu u HGZ-u.
34 Tada bi se izbjegla sadašnja zabuna. Kečkemet (op. cit., 20) naime piše da se »28 oslikanih naslovnica
notnih izdanja tadašnjih popularnih napjeva« čuva u Institutu za suvremenu književnost i teatrologi-
ju u Zagrebu, a da su u Zbirci arhivske građe HGZ-a (zapravo je riječ o knjižnici) notna izdanja s
Tijardovićevim naslovnicama sedmoro skladatelja. Međutim, kako sam doznala od Marice Buga-
rin iz Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta
i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kako se zapravo zove ta ustanova, u njihovim
fondovima nema niti jednog notnog izdanja koje je oslikao Tijardović. Navedenih 28 naslovnica
odnosi se dakle na građu u HGZ-u, a zastupljeno je 12 skladatelja.
35 Npr. August Šenoa, Zlatarevo zlato (Wien: Edition Slave, 1921). HGZ-ov primjerak ove knjige bio
je izložen na izložbi u HGZ-u 2011.
36 Kečkemet, op. cit., 22.
37 Vidi crno-bijele reprodukcije tih razglednica u Tonči Šitin, “Tijardovićeva glazba kao istina života
(ne samo) jedne generacije”, Kulturna baština, br. 39 (2013): 7–12, http://hrcak.srce.hr/index.php?s-
how=clanak&id_clanak_jezik=191880&lang=hr (12. 1. 2015), a reprodukcije cijele serije u boji u
Kečkemet, op. cit., 86–92. Datacija je preuzeta iz kataloga Miroslav Gašparović, Art déco i umjetnost
u Hrvatskoj između dva rata, 235.
38 Kečkemet, op. cit., 21.
318
tor je zajedno s urednikom knjige Marinom Kuzmićem propustio u navo-
đenju korištenih arhiva navesti i Knjižnicu i zbirku arhivske građe HGZ-a33
te kod sve reproducirane građe dodati podatak o lokaciji ili vlasništvu.34 U
knjizi se nažalost ne spominje da je Tijardović za Edition Slave ilustrirao i
korice knjiga.35
U HGZ-ovoj zbirci rara čuvaju se četiri razglednice s »koloriranim cr-
težima duhovitog i crtački vještog art déco stila«36 koje je Tijardović dizajni-
rao ranih 1920-tih za seriju Internacionalni plesovi (Danses internationales) za-
grebačkog izdavača Josipa Čaklovića (Edition Čaklović, Zagreb – Beč). Serija
je sadržavala šest razglednica, a u HGZ-u se nalaze one s prikazom tada popu-
larnih plesova Foxtrot, Exitation, Onestep i Twostep (preostale su razglednice
Kolo djačko i Jazz).37 To je bila samo jedna od Tijardovićevih serija razgledni-
ca koje su bile jako omiljene, pa premda su se »dopisivanjem i ‘’zubom vreme-
na’’ gotovo sve zagubile, a ni umjetničke galerije ni kolekcionari nisu ih držali
likovnim ostvarenjima« ipak su i danas cijenjene među sakupljačima. Prema
Dušku Kečkemetu, stil Tijardovićevih razglednica je macchiettizam (makje-
tizam), tada u Europi nova »pojava osebujne karikature koja nastoji uočiti i
naglasiti tjelesne, a katkada i duševne, rasne, folklorne i slične osobine kariki-
rane osobe«38 i ima »posebne, osebujne istaknute vrijednosti slike između sti-
slovnice tadašnjih šlagera za glazbeno izdanje Edition Slave, osobito 1926. godine: Dancing album; Mein
Schimmy, Wien; 22, Fox-blus, Zagreb; Plavo kolo jadransko, Beč; Na Kubi se žarko ljubi, Zagreb [...]«.
Od navedenoga samo je Mein Schimmy izdanje Edition Slave. Potonje, dakako, nije glazbeno izda-
nje nego nakladnička kuća. Usp. i bilj. 41 u ovom tekstu.
33 Poglavlje Korišteni arhivi, u Kečkemet, op. cit., 28. HGZ kao imatelj građe spominje se doduše u
tekstu (Kečkemet, op. cit., 20) i u impresumu, ali u kontekstu navođenja imena osobe koja je sni-
mila građu u HGZ-u.
34 Tada bi se izbjegla sadašnja zabuna. Kečkemet (op. cit., 20) naime piše da se »28 oslikanih naslovnica
notnih izdanja tadašnjih popularnih napjeva« čuva u Institutu za suvremenu književnost i teatrologi-
ju u Zagrebu, a da su u Zbirci arhivske građe HGZ-a (zapravo je riječ o knjižnici) notna izdanja s
Tijardovićevim naslovnicama sedmoro skladatelja. Međutim, kako sam doznala od Marice Buga-
rin iz Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta
i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kako se zapravo zove ta ustanova, u njihovim
fondovima nema niti jednog notnog izdanja koje je oslikao Tijardović. Navedenih 28 naslovnica
odnosi se dakle na građu u HGZ-u, a zastupljeno je 12 skladatelja.
35 Npr. August Šenoa, Zlatarevo zlato (Wien: Edition Slave, 1921). HGZ-ov primjerak ove knjige bio
je izložen na izložbi u HGZ-u 2011.
36 Kečkemet, op. cit., 22.
37 Vidi crno-bijele reprodukcije tih razglednica u Tonči Šitin, “Tijardovićeva glazba kao istina života
(ne samo) jedne generacije”, Kulturna baština, br. 39 (2013): 7–12, http://hrcak.srce.hr/index.php?s-
how=clanak&id_clanak_jezik=191880&lang=hr (12. 1. 2015), a reprodukcije cijele serije u boji u
Kečkemet, op. cit., 86–92. Datacija je preuzeta iz kataloga Miroslav Gašparović, Art déco i umjetnost
u Hrvatskoj između dva rata, 235.
38 Kečkemet, op. cit., 21.
318
