Page 117 - Weiss, Jernej, ur. 2018. Nova glasba v “novi” Evropi med obema svetovnima vojnama ?? New Music in the “New” Europe Between the Two World Wars. Koper/Ljubljana: Založba Univerze na Primorskem in Festival Ljubljana. Studia musicologica Labacensia, 2
P. 117
oi: https://doi.org/10.26493/978-961-7023-72-5.115-133

»Intimni glasbeni večeri« (1923–1926)
ali Kako je Hrvaški glasbeni zavod
v Zagrebu odprl vrata v sodobnost

Nada Bezić
Hrvaški glasbeni zavod, Zagreb
Croatian Music Institute, Zagreb

Hrvaški glasbeni zavod, društvo ljubiteljev glasbe, ima posebno mesto v
glasbenem življenju Hrvaške; aprila 2017 je praznovalo 190 let. To je najsta-
rejša hrvaška kulturna institucija, ki je uspela preživeti vse politične re-
žime in zadržati svojo samostojnost. Zavod je imel enako zgodovinsko pot
kot druga podobna glasbena društva (musikvereini) v avstrijski monarhiji.
Osnovne točke v tem razvoju so bile: ustanovitev leta 1827 (meščanska ini-
ciativa za skupno muziciranje), dolgoročni cilji glasbene šole, odprte 1829
(od leta 1916 konservatorij), razširjanje predvsem domače glasbe z glasbeno
založbo, gradnja lastne stavbe s koncertno dvorano leta 1876. Ob vsem tem
je bila ena konstanta: prirejanje koncertov.

Po koncu prve svetovne vojne je bila na Hrvaškem finančna kriza, in
tudi v Glasbenem zavodu je bila situacija težka. Vzdrževanje konservatori-
ja je postala velika finančna obremenitev za to zasebno glasbeno društvo.
Končno je leta 1920 konservatorij postal državna ustanova, in kmalu je bil
preimenovan v Glasbeno akademijo (Muzička akademija). Rešen te velike
skrbi, je Zavod z novim elanom vstopil v svoje zlato obdobje. Za takšne pre-
lomne čase so potrebni izredni ljudje, v tem primeru je bil to Artur Schnei­
der, Zagrebčan z nemškim imenom.1

1 Več o Schneiderju glej: Ladislav Šaban, »Artur Schneider i glazba«, Peristil, 23 (1980):
63–66; Nada Bezić, »Artur Schneider i glazba – tragom Ladislava Šabana«, v Artur
Schneider 1879.–1946. Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa Hrvatski povjesni-
čari umjetnosti (Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2016), 81–96.

115
   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122