Page 54 - Hrobat Virloget, Katja, ur. 2021. Mitska krajina: iz različnih perspektiv. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
P. 54
ja Hrobat Virloget
laj 2014, 157–166). S obzirom na često spominjanje Peruna i njegovog trebišća
u ruskoj crkvenoj književnosti, zanimljivo je da se isti obrazac toponima u
krajoliku javlja i u Števerjanu/San Floriano del Collio u Goričkoj pokrajini
u Italiji, gdje se nalazi brdo Kresavnik koje se često označava kao gromov-
nikovo mjsto i mjesto Trebežišče, smješteno ispod brda (Klemše idr. 1999;
Hrobat 2010a, 217). Osim usporedbe sa slavenskim mitskim krajolikom, to-
ponimi upućuju i na usporedbu s višeslojnim mitskim krajolikom mjesta Ro-
dik, posebno s toponimima V sveti meji, Čuklja i dva toponima Počivala, koji
indiciraju mitski značaj toponima Čuk.
Daljnje analize nadovezuju se na dosadašnje spoznaje o mitskoj figuri Babe
koju prepoznajemo kako u slavenskoj, tako i u romanskoj narativnoj tradi-
ciji i krajoliku. Uz dosad poznate usporedbe s primjerima iz Italije i Fran-
cuske, sličnosti sa staricom postoje i u španjolskoj narativnoj tradiciji koja
se također povezuje s nekim dijelovima krajolika. Takva rasprostranjenost
usmene predaje o staricama najvjerojatnije ukazuje i na njihovu arhaičnost.
Nažalost, predaja se ne može datirati, za razliku od slučajeva kada se predaja
odnosi na materijalni svijet. Najstarija Baba kao kameni monolit iz Istre na
granici između Mletačke Republike i Austrije datirana je uz pomoć zemljo-
vida u 18. i 16. stoljeće (vidi zemljovid Panjek 2015, 124), dok je crtež Babe
na zidu crkve u Gračišću u Istri datiran u 15. stoljeće (Vince-Pallua 2018). Iz-
vršene su i analize graničnih položaja Baba i njihova povezanost s mitskim
toponimima izvedenim iz riječi »deva« i drugim toponimima. Prema tradi-
ciji, Baba je temeljni element kozmološkog sustava, kakav se i danas nalazi u
mnogim seoskim područjima. Između ostalog, jedna je od temeljnih točaka
sustava tročana kod tzv. starovjercima (Medvešček 2015; Pleterski 2015). Is-
todobno, autorica skreće pozornost na promjenljivost predaje, a time i mit-
skih toponima, koji su se, u slučaju Babe iz Rodika, pokazali nestabilnima i
predmetom različitih interpretacija.
Analiza mitskog krajolika završava nadogradnjom spoznaja o »svetosti« ka-
tastarskih granica, gdje folklorna i obredna tradicija ukazuju ne samo na
kontakt između dvaju seoskih prostora, već i na kontakt između svijeta ži-
vih i svijeta mrtvih (Hrobat 2010a; Young 2020).
Poglavlje završava smjernicama i problemima koji se odnose na očuvanje na-
rativne tradicije u Mitskom parku. Posebno se naglašava da će, ako narativna
tradicija ostane samo u današnjem, »okamenjenom« obliku prezentacije i
(ponovno) ne zaživi u pričama ljudi, park izgubiti svoje značenje. Autorica
posebno upozorava na opasnost od banaliziranja narativne tradicije, pogreš-
nih interpretacija, kada se umjesto o narativnoj ili mitskoj tradiciji govori
o mitovima koji nisu sačuvani u Europi. Također naglašava važnost veze
između narativne tradicije i krajolika. Posljednje upozorenje odnosi se na
potpuno pogrešnu povezanost mitske tradicije sa suvremenim nacionalnim
identitetima, pri čemu je naročito važan kritički angažman struke. Autorica,
koja je na temelju istraživanja u suradnji s lokalnom zajednicom osnovala
54
laj 2014, 157–166). S obzirom na često spominjanje Peruna i njegovog trebišća
u ruskoj crkvenoj književnosti, zanimljivo je da se isti obrazac toponima u
krajoliku javlja i u Števerjanu/San Floriano del Collio u Goričkoj pokrajini
u Italiji, gdje se nalazi brdo Kresavnik koje se često označava kao gromov-
nikovo mjsto i mjesto Trebežišče, smješteno ispod brda (Klemše idr. 1999;
Hrobat 2010a, 217). Osim usporedbe sa slavenskim mitskim krajolikom, to-
ponimi upućuju i na usporedbu s višeslojnim mitskim krajolikom mjesta Ro-
dik, posebno s toponimima V sveti meji, Čuklja i dva toponima Počivala, koji
indiciraju mitski značaj toponima Čuk.
Daljnje analize nadovezuju se na dosadašnje spoznaje o mitskoj figuri Babe
koju prepoznajemo kako u slavenskoj, tako i u romanskoj narativnoj tradi-
ciji i krajoliku. Uz dosad poznate usporedbe s primjerima iz Italije i Fran-
cuske, sličnosti sa staricom postoje i u španjolskoj narativnoj tradiciji koja
se također povezuje s nekim dijelovima krajolika. Takva rasprostranjenost
usmene predaje o staricama najvjerojatnije ukazuje i na njihovu arhaičnost.
Nažalost, predaja se ne može datirati, za razliku od slučajeva kada se predaja
odnosi na materijalni svijet. Najstarija Baba kao kameni monolit iz Istre na
granici između Mletačke Republike i Austrije datirana je uz pomoć zemljo-
vida u 18. i 16. stoljeće (vidi zemljovid Panjek 2015, 124), dok je crtež Babe
na zidu crkve u Gračišću u Istri datiran u 15. stoljeće (Vince-Pallua 2018). Iz-
vršene su i analize graničnih položaja Baba i njihova povezanost s mitskim
toponimima izvedenim iz riječi »deva« i drugim toponimima. Prema tradi-
ciji, Baba je temeljni element kozmološkog sustava, kakav se i danas nalazi u
mnogim seoskim područjima. Između ostalog, jedna je od temeljnih točaka
sustava tročana kod tzv. starovjercima (Medvešček 2015; Pleterski 2015). Is-
todobno, autorica skreće pozornost na promjenljivost predaje, a time i mit-
skih toponima, koji su se, u slučaju Babe iz Rodika, pokazali nestabilnima i
predmetom različitih interpretacija.
Analiza mitskog krajolika završava nadogradnjom spoznaja o »svetosti« ka-
tastarskih granica, gdje folklorna i obredna tradicija ukazuju ne samo na
kontakt između dvaju seoskih prostora, već i na kontakt između svijeta ži-
vih i svijeta mrtvih (Hrobat 2010a; Young 2020).
Poglavlje završava smjernicama i problemima koji se odnose na očuvanje na-
rativne tradicije u Mitskom parku. Posebno se naglašava da će, ako narativna
tradicija ostane samo u današnjem, »okamenjenom« obliku prezentacije i
(ponovno) ne zaživi u pričama ljudi, park izgubiti svoje značenje. Autorica
posebno upozorava na opasnost od banaliziranja narativne tradicije, pogreš-
nih interpretacija, kada se umjesto o narativnoj ili mitskoj tradiciji govori
o mitovima koji nisu sačuvani u Europi. Također naglašava važnost veze
između narativne tradicije i krajolika. Posljednje upozorenje odnosi se na
potpuno pogrešnu povezanost mitske tradicije sa suvremenim nacionalnim
identitetima, pri čemu je naročito važan kritički angažman struke. Autorica,
koja je na temelju istraživanja u suradnji s lokalnom zajednicom osnovala
54
